Drvo ili mjesec

Autorica: Jasenka Šparavec, Ostvarenje, Lekenik, 2018.

Knjiga "Drvo ili mjesec" autorice Jasenka Šparavec stavlja u fokus likovni odgoj djece. Točnije ovom knjigom potiče odgojitelje da otkriju i razviju svoje kompetencije upravo u tom području. Kroz knjigu se otkriva kako svaki element krenuvši od materijala, podloge pa sve do likovne tehnike koju se odabire utječe na stvaranja djetetove kreativnosti. Knjiga nudi različite aktivnosti i projekte koje djeca mogu raditi kako bi razvila svoje likovne vještine i maštu. Ova knjiga je namijenjena roditeljima, odgojiteljima i učiteljima, a cilj joj je poticati kreativnost i umjetnički izražaj kod najmlađih upravo zbog toga knjigu posvećuje djeci: "Za djecu punu strpljenja i razumijevanja za nas odrasle".

Sve aktivnosti provedene su u Dječjem vrtiću Grigora Viteza gdje je dugih niz godina sa svojim kolegicama Natalijom Duvančić i Draženkom Parlov provodila aktivnosti i dokumentirala ih te kako sama naglašava, da je ovaj priručnik plod zajedničkog rada i truda. U samom uvodu saznajemo da je glavna zadaća ovog priručnika potaknuti na razmišljanje o dobrobiti bavljenja likovnim odgojem s djecom. To jest pokazati nužnost promišljanja i analiziranja kako svojih tako i dječjih postupaka, aktivnosti, ali i samoga sadržaja u radu s djecom.

Osim što likovno izražavanje višestruko pomaže djetetu u iskazivanju svojih emocija, pomaže mu u izgradnji samopouzdanja i međusobnih odnosa. Ono doprinosi i opuštanju djece jer zadovoljava njihovu potrebu za mirnim aktivnostima.

Svaki odgojitelj ima svoj put profesionalnog razvoja o tome nam i govori i autorica koja smatra da su upravo djeca glavnih razlog promjene. Upravo zbog svakodnevnog promatranja, slušanja odgojitelj mijenja svoja razmišljanja i same postupke, a kako bi došli do toga, provodi se samorefleksija i samokritičnost.

Autorica nas kroz knjigu upoznaje s raznih likovnim tehnikama, iako bi mnogi pomislili da djeca ne mogu raditi baš sa svakim materijalom, ona dokazuje suprotno. Kroz fotografije prikazuje kako svaka tehnika, bila to crtačka, slikarska, grafička, kiparska, arhitektonska ili kombinirana, može biti uspješna, ali bitno je da motiviramo dijete i da vjeruje da ono to može.

Dolazimo do važnosti dokumentacije, nije samo važno glavni produkt na kraju, to jest dječji rad, nego dokumentacija cijeloga procesa rada. Osim što iz videa i fotografije dobivamo trajni otisak djetetove reakcije, dobivamo drugu dimenziju kada odgojitelj naknadno radi na tome. Proces samorefleksije motivira na promjene, on nas inspirira i daje poticaj za daljnje rad. Osim samih radova trebalo bi zapisivati i dječje komentare.

Zaključno, "Drvo ili mjesec", osim što pruža uvid u dječje likovno izražavanje, u mogućnosti kako se sve djeca mogu izražavati, autorica nam pruža niz aktivnosti koje se mogu provoditi s djecom. Autorici je glavni cilj bio prenijeti svoje iskustvo i saznanja kako bi druge odgojiteljice dobile poticaj za jačanje svojih kompetencija, ali ne samo u području likovne kulture, već i u sveukupnom radu s djecom. Smatram da ova knjiga ima veliki značaj za rad odgojitelja, čitajući je uviđa se koliko toga je zapravo moguće. Osobno bi ovu knjigu uvela kao obaveznu literaturu na kolegiju Metodika likovne kulture 1 kako bi studenti prije odlaska u vrtić dobili uvid koliko je bitan razvoj kreativnosti i koji sve načini postoje.

Kompetentan odgojitelj- podržavatelj kreativnosti kao odgojne vrijednosti

Osim djece na razvoj profesionalnoga puta utječe redovito proučavanje stručne literature. Uz to važno je dijeliti svoja razmišljanja i promišljanja s drugim odgojiteljima i nastavnicima likovne kulture jer to sve pridonosi razvoju kompetencija. Uz to naglašava se i važnost uloge suradnje sa stručnim suradnicima i roditeljima. Otvorena suradnja i partnerstvo pomogli su u shvaćanju djeteta i samom praćenju. Suradnja djeluje na pozitivnije osjećaje i roditelja i odgojitelja, a naravno ta se atmosfera prenosi na cijelu skupinu. Autorica napominje da je bitno polazite od točke da se u dijete vjeruje, rad s djecom je u nekim pogledima i ograničen. Zbog čega točno? Sami odgojitelji zapravo ograničavaju djecu najčešće zbog stavova kako im je to teško, kako im nije razvijena motorika i zbog straha za sigurnost, ali i zbog skromnog rezultata koje takav rad daje. Autorica u daljnjem tekstu opovrgava tu tvrdnju, smatra kako se sve likovne tehnike mogu koristite od jaslica pa sve do predškole, naravno uz neke manje preinake. Zatim prelazi na vrijednost pohvale za dijete, svaki segment koji dijete prolazi predstavlja dobrobit za njega, međutim, zadovoljstvo učinjenim je za dijete najvažnije. Zadatak odgojitelja nije samo poticati na aktivnost već i na upornost, marljivost i ustrajnost. Potrebno je kod djece osvijestiti da se uspjeh postiže samo vrijednim radom, to jest upornošću, trudom, ali i mnogim pokušajima i koji put i razočarenjima. Ne smije se za sve hvaliti dijete jer se onda gubi smisao, odnosno pohvala mu prestaje biti važna i nepoticajna. Cijeli proces likovnog izražavanja ne smije se ubrzavati, djeca će s vremenom doći do zaključaka, a stalnim sugestijama oduzima se djetetov proces rada i preskakanja faza u likovnom izričaju.

Doprinos likovne kulture cjelovitom razvoju djeteta

Sljedeće poglavlje autorica započinje objašnjavajući kako likovne aktivnosti mogu jačati socijalnu kompetenciju. Likovni program najčešće se provodi na više razina, ovisno o broju djece koja sudjeluje. No već u starijoj jasličkoj skupini može se provoditi grupni oblik rada. Tijekom zajedničkog rada intenzivno se razvija socijalna kompetencija. Djeca se međusobno uvažavaju i podržavaju, a na svjesnoj i nesvjesnoj bazi rade kompromis. Na početku zna doći do sukoba te je potrebna intervencija odgojitelja, najčešći razlog toga je nemogućnost verbalnog rješavanja svojih problema. Odgojiteljev zadatak je poticati djecu na samostalno rješavanje problema, na što prihvatljiviji i kreativniji način. Proces je dugotrajan, ali učinkovit i na njemu treba raditi od najranije dobi. Glavni cilj za postignuti je svakako da djeca cijene i svoj i tuđi rad, ali da to mogu izreći, točnije pohvaliti svoga prijatelja iz skupine. U tom trenutku napravljen je korak u njihovoj socijalnoj kompetenciji te će veći značaj biti vidljiv u njihovoj budućnosti.

Materijalni preduvjeti za ostvarenja likovnog programa

Naravno da svaki odgojitelj teži dobro opremljenom prostoru, no to često nije slučaj. To jest važno, ali ne presudno, jer tada odgojitelj poduzima korake koji će poboljšati radne uvjete te će se iz toga izroditi pozitivan pomak i za odgojitelja i za dijete. Upravo kroz istraživanje autorice - kako poboljšati materijalne uvjete u kojima su se našli, a pritom ne trošiti previše financijskih sredstava - shvatila je da se umjesto papira može koristi karton, stiropor ili drvo, a umjesto kistova spužvice ili mrežice. Djeca nisu opterećena vrstom ili kvalitetom papira. Likovni centar bi se trebao nalaziti u blizini prirodnog svijetla i tekuće vode. Police moraju biti u razini djeteta kako bi se djeca sama mogla poslužiti likovnim materijalima. Zatim nam autorica knjige prilaže popis materijala za koji ona smatra da je potreban u radu. Za kraj naglašava kako u potrebno moramo ubrojiti mjesto za izlaganje radova, bilo to u sobi dnevnog boravka ili u hodniku vrtića.

Važnost podloge za likovni rad i njezina uloga u kreativnim procesu

Iako bi mnogi pomisli da podloga nužno mora biti papir, to ipak nije tako. Djeca nisu ograničena tijekom odabira svoga mjesta stvaralačkog procesa. Ako je to moguće, naravno ovisi o prostoru u kojima se nalaze, treba im dati priliku da sami odaberu gdje će započeti. To može biti stol ili pod, što svakako pridonosi njihovoj dobrobiti. Podloga može biti postavljena vodoravno ili okomito. Što se tiče vodoravne podloge djeca vole aktivnosti koje se odvijaju na podu, uključujući i likovne. Samim time djeca biraju kako im najprirodnije i kako se najbolje osjećaju. Prema tome gdje se odvija proces likovnog stvaralaštva, npr. za stolom trebamo ih motivirati hoće li to raditi stojeći ili sjedećim načinom. Okomito crtanje može se provoditi na zidu ili na vratima sobe. Takav način je puno dugotrajniji, mogu ga stalno nadopunjavati i mijenjati, s time imaju mogućnost promatranja svojih uradaka te takav način doprinosi razvoju samosvijesti i samopouzdanja. Osim papira može se koristiti i stol za istraživanje svijetla. On je višestruko iskoristiv u igri istraživanja, ispitivanja dječje znatiželje. Na njemu mogu koristiti razne tehnike kao što su arhitektura ili slikanje. Prilikom rada na takvoj podlozi mogu gasiti i paliti svijetlo čime dolazi do uočavanja, imenovanja i opisivanja razlika ili njihova doživljavanja.

Podloge koje se nude za rad ne moraju biti uobičajene, oblik podloge može se zamijeniti raznim formama. Kada se razmišlja o formatu podloge, najvažnije da im se ponude razne vrste te tako njihov odabir postaje svjestan. U praksi je slučaj da se mlađoj djecu nudi veće formate no ponudom manjih formata razvija se njihova grafomotorika. Uz to napominje da podloga ne treba biti samo bijele boje, već može biti u bilo kojoj drugoj boji, ovisno o temi.

POTICANJE TEME LIKOVNIH RADOVA

Odgojitelji obično imaju problem s izborom teme koja će djecu motivirati. Otvara se problematika kome je uopće tema bitna, odraslima ili djeci. Na odgojitelju je da predloži temu za koju smatra da će probuditi zainteresiranost kod djece, ali isto tako postoji mogućnost da odustane od nje, to jest da prihvati i da podrži djecu ako temu odvedu u drugom smjeru. Ionako tema nije toliko važna već osjećaj da djeluje na djetetov razvoj. Glavni zadatak odgojitelja je osluškivati i pratiti interes djece te biti otvoren za uvažavanje tuđih prijedloga. Mijenjanjem perspektive rada dovodi do toga da temu učinimo zahtjevnijom i izazovnijom za djecu kao naprimjer snjegović, ali kako ga dijete vidi sa strane. Zatim dolazimo do druge perspektive zumiranja. Autorica uzima već nacrtane uratke te motivira djecu da zamisle da su uvećali samo jedan dio toga rada i da ga nacrtaju. Nekoliko je djece odmah shvatilo koji je zadatak, dok su se ostali našli pred problemom koji nisu znali riješiti. Tu je uskočila kao pomoć, ali nije u potpunosti pružila rješenje kako bi dijete moglo samo shvatiti što se od njega traži.

Likovne tehnike za djecu rane i predškolske dobi

U sljedećem poglavlju autorica Jasenka Šparavec navodi koje se to likovne tehnike mogu koristiti u radu a nude se: crtačke, slikarske, kombinirane, grafičke, kiparske, arhitektonske, primijenjena umjetnost i novi mediji. Sve ove tehnike provedene su u svim odgojnim skupinama. Što se tiče crtačkih tehnika u njih spadaju: olovka, flomaster, kreda, ugljen i tuš. Budući da se radi o materijalima koji su dostupni većini odgojnih skupina, treba reći nešto detaljnije o olovci i tušu koja nisu čest odabir odgojitelja. Olovku djeca rijetko koriste, a ako je i izaberu, kratko se njome služe. Upravo zbog toga ponudila je olovke različite tvrdoće. Olovke koriste kako bi sjenčali, iako je to složen zadatak, no kada upotrijebe svoje prste, takva aktivnost im je bliža. Kako bi im olovka postala draža za korištenje, osim tvrdoće olovke, treba misliti na podlogu koja se nudi, jer će različite olovke ostaviti trag na površini koju koriste. S vremenom postaju svjesni da pretisak na olovku ili položaj u kojem je drže, daje drugačiji otisak na papiru. Tuš u mlađoj skupini može se koristiti štapićem jer je to dosta zahtjevno, djeca mogu na mokroj podlozi stavljati kapljice tuša te gledat kako se boja razlijeva, to jest kako se kreće po papiru i kako se miješa. Za rad s tušem je neophodno da steknu iskustvo, no to nije razlog da se ta tehnika izbjegava. Od slikarskih tehnika koristi se pastela, kolaž, akvarel, tempera, gvaš, grataž, frotaž i batik. Djecu u tim tehnikama ne treba ograničavati zbog zahtjevnosti ili eventualne neurednosti. Frotaž se obrađuje kao tehnika koja potiče kreativnost kod djece, kroz kombiniranje fotografskih ili tiskanih slika s drugim materijalima. Kroz fotaž, djeca razvijaju finu motoriku, osjećaj za kompoziciju i estetski dizajn, dok izrađuju jedinstvena umjetnička djela. Ova aktivnost također povećava njihovo samopouzdanje i omogućava izražavanje mašte i kreativnosti. Batik se predstavlja kao tradicionalna tehnika bojenja tkanina koja se isto može prilagoditi za rad s djecom. Autorica objašnjava postupak korištenja voska i boja kako bi se stvorili jedinstveni uzorci na tkanini, što potiče dječju kreativnost i razumijevanje različitih umjetničkih tehnika. Aktivnosti vezane uz batik također pomažu djeci da razvijaju motoričke vještine i izraze svoju maštu kroz igru s bojama i uzorcima. Kombinirane tehnike mogu se uvesti kada se djeca upoznaju s osnovnim likovnim tehnikama. Već u trećoj godini djeca uspješno kombiniraju likovne tehnike. Grafičke tehnike djeca vole i rado sudjeluju u njihovoj izradi, najviše ih veseli otkrivanje novih mogućnosti. Takve tehnike nisu tehničke zahtjevne i lako se prilagođavaju dječjoj dobi. Grafičke tehnike pogodne za rad s djecom u vrtiću su pečatni tisak, monotipija, visoki tlak, duboki tisak, zrcalni tisak i karton tisak. Monotipija uključuje nanošenje boje na glatku površinu (poput stakla ili plastike) i zatim otiskivanje slike na papir, stvarajući jedinstvene i neponovljive otiske. Zrcalni tisak se predstavlja kao kreativna i zabavna tehnika koja djeci omogućava stvaranje simetričnih uzoraka i slika. Tehnika uključuje nanošenje boje ili tinte na jednu stranu papira, a zatim presavijanje papira kako bi se boja prenijela na drugu stranu, stvarajući zrcalnu sliku. Ova aktivnost potiče dječju kreativnost, pomaže im da razumiju koncept simetrije i razvija njihove motoričke vještine, dok istražuju različite boje i oblike. Kiparske tehnike - modeliranje vole sva djeca, u pravilu im nije važan materijal jedino da je mekan i podatna. Najčešće su to plastelin i slano tijesto. Uz to mogu još raditi s glinom, glinamolom, kaširanje, s aluminijskom folijom i asamblaž. Asamblaž se opisuje kao tehnika koja omogućava djeci da stvaraju trodimenzionalna umjetnička djela kombiniranjem različitih predmeta i materijala. Ono uključuje korištenje svakodnevnih predmeta, recikliranih materijala i prirodnih elemenata koje djeca mogu slagati, lijepiti i sastavljati kako bi stvorila jedinstvene kompozicije. Što se tiče arhitektonskih tehnika što su djeca starija, sposobnija su primjenjivati ih na zahtjevniji način. Kada su u pitanju materijali to može biti svašta, krenuvši od daščica ili reciklažnog materijala. Ono se može bojati i slagati na različite načine. Izrađivali su makete, selo Štrumfova i garaže. Primijenjena umjetnost u dječjem odgoju, ne samo da potiče kreativnost i razvoj vještina, već također pomaže djeci da shvate kako umjetnost može imati praktičnu i estetsku ulogu u svakodnevnom životu. Djeca rade s tekstilom, uređuju interijer, keramikom, oblikuju metal, rade scenografiju i tako dalje.

Ideje i prijedlozi za rad

Za kraj autorica nam donosi preko 15 ideja i prijedloge za rad s djecom. Predstavit će se nekoliko aktivnosti koje su posebno primjetljive. Prva aktivnost je slikanje kuglicom umočenom u temperu. Tehnika nije novina, ali djeci pruža veselje. Odgojiteljev je zadatak da pripremi kutiju u kojoj stavlja podloge, zatim djeca namoče kuglicu i okreće kutiju dok kuglica radi zanimljive šare. Za usporedbu mogu se ponuditi različite veličine kuglica. Kombiniranje tehnika otiskivanja, krede u boji i flomastera kao tehnika zahtijeva dosta vremena zbog korištenja nekoliko postupaka u radu. Prvi korak je otiskivanje kruga nekim neoblikovanim materijalom i crnom temperom. Zatim se dodaje flomaster i na kraju se pozadina boja kredom. Kombinirana tehnika uljane pastele i boje za prste prvo povlače linije uljanim pastelom, a drugi korak je kada djeca boju za prste otiskuju po podlozi.

Zaključak

Knjiga "Drvo ili mjesec" autorice Jaseneke Šparavec donosio pregled njezine samorefleksije na aktivnosti i rad s djecom. Upravo je to pokazatelj koliko je ona bitna i važna za ovu struku jer se svaki dan od djece može naučiti nešto novo. Potiče sve odgojitelje da vjeruju djeci te da svojim željama ne sprečavaju kreativno stvaralaštvo kod djece. Svaka je predstavljena tehnika objašnjena te potkrjepljenja slikama djece u dobi od druge godine pa sve do predškolske dobi, što je dokaz da djeca mogu i žele, ako ih odrasli ne sputavanju u njihovu razvoju na likovnom području.