Hrvatska kulturna tradicija i dječje likovno stvaralaštvo

Autorice: Antonija Balić Šimrak, Snježana Cukrov, Renata Grdić, Slavica Laco, Jasna Lisac, Dubravka Pandl, Vesna Stojanović Hauser,  ITG d.o.o., Zagreb, 2016.

Knjiga "Hrvatska kulturna tradicija i dječje likovno stvaralaštvo", autorice Antonije Balić Šimrak i suradnika, predstavlja bogato ilustriranu monografiju koja dokumentira višegodišnju suradnju između Dječjeg vrtića Iskrica iz zagrebačke četvrti Trnje i Učiteljskog fakulteta. Ova suradnja fokusira se na istraživanje hrvatske tradicijske kulture unutar predškolske ustanove, pružajući jedinstven uvid u načine na koje se kulturna baština može integrirati u rani odgoj i obrazovanje.

Projekt prikazan u knjizi ima nekoliko ključnih ciljeva. Prvi je upoznavanje studenata Učiteljskog fakulteta s metodama istraživanja dječjeg likovnog stvaralaštva u predškolskim ustanovama. Kroz ovaj proces, vrtić Iskrica postao je svojevrsni likovni atelje, gdje djeca imaju priliku izražavati svoju kreativnost, dok istovremeno uče o hrvatskoj kulturnoj tradiciji. Ovaj pristup omogućuje studentima da vide kako se teorija može primijeniti u praksi, pružajući im vrijedno iskustvo koje će im biti korisno u njihovoj budućoj karijeri.

Drugi cilj projekta je razvijanje stavova djece prema hrvatskoj kulturnoj tradiciji. Kroz različite istraživačke aktivnosti i likovne radionice, djeca se upoznaju s elementima tradicionalne hrvatske kulture, kao što su narodne priče, pjesme, običaji i nošnje. Tako djeca, ne samo da razvijaju svoje likovne vještine, već i stječu dublje razumijevanje i poštovanje prema svojoj kulturnoj baštini.

Monografija je bogato ilustrirana, što dodatno obogaćuje čitateljevo iskustvo. Fotografije i reprodukcije dječjih radova prikazuju raznolike i kreativne načine na koje su djeca interpretirala hrvatsku tradicijsku kulturu. Ove vizualne komponente pružaju dodatni uvid u dječje percepcije i interpretacije kulturnih elemenata te kako se oni manifestiraju kroz likovno stvaralaštvo.

Knjiga također ističe važnost senzibiliziranja djece za tradicijsku umjetnost i vrijednosti koje su duboko usađene u razvoj identiteta vlastitog naroda. Kroz likovne aktivnosti temeljene na tradicijskim obrtničkim i umjetničkim tvorevinama, djeca svladavaju sve likovne postupke, likovni govor te razvijaju osobni izraz. Kombiniranje osvještavanja nacionalne povijesti i kulture s usvajanjem osnovnih likovnih pojmova i tehnika, bio je ključan motiv za osmišljavanje i provođenje ovog projekta.

U današnje vrijeme tehnološke dominacije, sve se manje pažnje pridaje tradicijskim obrtima i zanatima koji predstavljaju i umjetničko stvaralaštvo hrvatskog naroda. Upravo je taj aspekt ljudske djelatnosti idealan za promoviranje "rada rukama" koji je svoju važnost već odavno potvrdio u svjetskoj pedagoškoj praksi te kod formiranja obrazovnih kurikuluma. Provođenje aktivnosti koje se bave tradicijskom kulturom u radu s djecom najbolji je način da se zaštiti, očuva i dalje razvija nacionalnu baštinu.

Nadograđivanjem tradicijske kulture otvara se put boljem razumijevanju povijesti i stvaralaštva te identiteta vlastitog naroda, što predstavlja neprocjenjiv doprinos odgojno-obrazovnim procesima u ranoj i predškolskoj dobi. Hrvatska tradicijska kultura odlikuje se iznimnom raznolikošću, a u knjizi su odabrani motivi kao što su čipka, igračke, maske, lončarstvo, uporabni predmeti, glagoljica, tkanje i glazbala. Ovi motivi osigurali su podlogu za istraživanje boje, forme, ornamenta, volumena i plohe te razvijanje umijeća rada u različitim tehnikama i materijalima.

Istražujući i okušavajući se u tradicionalnim tehnikama, djeca su mogla steći uvid u tradicionalno, no naglasak je stavljen na nove i inovativne postupke koji su ih poticali na daljnja istraživanja kada je u pitanju preobrazba tradicionalnog motiva u sasvim novi likovni izraz. Kombiniranje poznatih postupaka i traganje za novim mogućnostima osiguralo je svježinu odgojno-obrazovnog procesa i usmjerenost na inovaciju i stvaralačko istraživanje.

Čipka

Čipka, kao što su je doživjela djeca, fascinantna je i raznolika tvorevina koja može imati mnogo rupa različitih veličina i služi kao ukras na stolu. Povijest čipkarstva u Hrvatskoj, posebno lepoglavske čipke, bogata je i duboko ukorijenjena u tradiciji. Lepoglava je postala centar kulture, znanosti i umjetnosti, gdje je vještina pravljenja 'klepane čipke' procvala krajem 19. i početkom 20. stoljeća, zahvaljujući ženama poput Zlate pl. Šufflaj i Danice Brosler, koje su organizirale izradu čipke i obogatile je narodnom ornamentikom. Lepoglavska čipka prepoznata je na međunarodnoj razini i uvrštena na UNESCO-vu listu svjetske, nematerijalne zaštićene baštine, noseći znak "Izvorno hrvatsko".

Djeca u vrtiću Iskrica imala su priliku upoznati čipku kroz različite aktivnosti, od vizualnog istraživanja njezinih oblika i tekstura do praktičnog stvaranja vlastitih umjetničkih djela. Kroz malu modnu reviju, djeca su istraživala čipku kao ukras na odjeći, opipavajući materijale i spajajući čavliće vunom kako bi stvorila vlastite interpretacije čipke. Uz pomoć grafoskopa, djeca su projicirala čipku na zid, promatrajući njezine obrise i komentirajući svjetleće oblike. Aktivnosti su uključivale razne likovne tehnike, poput crtanja tankim crnim flomasterima, izrade čipke od žice i slikanja na svili, što je omogućilo djeci da razviju svoje kreativne i tehničke vještine te steknu dublje razumijevanje tradicijske umjetnosti.

Igračke

Igračke su izvor veselja, radosti i druženja te su dio djetinjstva i odrastanja. Povijest igračaka, posebice drvenih igračaka iz Hrvatskog zagorja, pokazuje kako su se prilagođavale vremenu, zadržavajući svoju osnovnu ulogu. Prva evidentirana dječja igračka u Etnografskom muzeju je zipka iz Letovanića, izrađena od hrastovine oko 1840. godine. Drvene igračke postale su prepoznatljiv proizvod Hrvatskog zagorja, a izrada igračaka kao obiteljska radinost započela je krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Organizirana izrada drvenih dječjih igračaka počela je 1932. godine osnivanjem "Prve hrvatske seljačke zadruge za izradu i prodaju dječjih igračaka" u Vidovcu. Igračke su izrađene kao životinjski likovi, prijevozna sredstva ili predmeti vezani za kućanstvo, a način izrade prenosio se iz generacije u generaciju.

Drvene igračke su se i dalje izrađivale u selima poput Laza Stubičkog, Laza Bistričkog, Stubice, Tugonice, Turnišća i Marije Bistrice. Muškarci su izrađivali igračke od mekog drva, dok su žene oslikavale igračke ekološkim bojama, koristeći crvenu, žutu ili plavu kao podlogu. Tradicijske drvene igračke s područja Hrvatskog zagorja upisane su na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva 2009. godine, čime je potvrđena njihova važnost i vrijednost. Djeca su kroz igru s tradicijskim igračkama razvijala kreativnost i maštu, te su bila potaknuta na stvaranje vlastitih igračaka, koristeći različite materijale i tehnike, od papira i kartona do gline i drva. Proces izrade igračaka pružao im je dragocjeno iskustvo kreiranja i istraživanja, čime se obogaćivao njihov likovni izraz i razumijevanje kulturne baštine.

Maškare

Poglavlje "Maškare" detaljno opisuje povijest i tradiciju pokladnih običaja, poznatih kao karneval, mesopust, fašnik, mačkare ili maškare. Ovo razdoblje, koje prethodi početku korizme, često počinje već nakon Sveta tri kralja, a svoj vrhunac doseže u posljednja tri dana prije Čiste srijede. Običaji maškara oslanjaju se na pretkršćanske tradicije magije, religije i mitologije te uključuju nošenje strašnih maski i izvođenje obreda kako bi se protjerali zli duhovi zime i osigurao povratak dobrih duhova ljeta. Različite regije imaju svoje specifične likove i običaje, poput zvončara, buša, dida i baba te naphanaca, koji su odjeveni u kostime i maske, često ispunjeni slamom i opremljeni zvonima ili čegrtaljkama kako bi podizali buku i zabavljali lokalno stanovništvo.

U dječjem vrtiću Iskrica, poklade su bile prilika za bogatstvo likovnog izražavanja kroz različite aktivnosti i tehnike. Djeca su se maskirala, izrađivala velike maškare poput naphanaca, slikala fašničke povorke tempera bojama te modelirala glinene maske. Kroz ove aktivnosti, djeca su istraživala boje, oblike i teksture maski, što je potaknulo njihovu kreativnost i maštu. Asamblaž, kolografija i tehnike slikanja na velikom formatu, omogućile su djeci da izraze svoje ideje i doživljaje maškara. Djeca su također učila o tradiciji maškara kroz priče i videozapise, što je dodatno obogatilo njihovo razumijevanje i doživljaj ovog jedinstvenog kulturnog elementa.

Lončarstvo

Poglavlje "Lončarstvo" detaljno opisuje bogatu tradiciju ovog zanata u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, koja datira još iz prapovijesti, rimskog doba, srednjeg vijeka pa sve do novijeg vremena. Lončarstvo se nekada prenosilo s koljena na koljeno unutar obitelji, dok se danas izučava u umjetničkim školama i na fakultetima. Tradicionalni alat lončara je jednostavan, a proces izrade uključuje korištenje kola koje lončar pokreće nogom, dok rukama oblikuje glinu. Gotovi predmeti često su ukrašeni geometrijskim oblicima, biljnim i životinjskim motivima. Glinene sirovine su lako dostupne, a jednostavnost alata i široka primjena proizvoda rezultirali su brojnim zanatlijama koji su svoje proizvode plasirali diljem zemlje.

Djeca u vrtiću Iskrica upoznala su se s lončarstvom kroz različite aktivnosti koje su uključivale igru blatom i glinom. Počeli su s jednostavnim modeliranjem i izrađivanjem "kolačića" te postupno napredovali do izrade uporabnih predmeta. Kroz modeliranje, djeca su razvijala motoričke vještine i izražavala svoje ideje u tri dimenzije. Posjet Etnoselu Kumrovec omogućio im je da dožive vještinu izrade predmeta od gline iz prve ruke. Njihovi radovi, nakon pečenja u keramičkoj peći, postajali su trajni keramički predmeti koje su oslikavali i koristili u igri. Djeca su također izrađivala tradicionalne ukrase poput licitarskih srca i istraživala različite tehnike rada s glinom, što je obogatilo njihovo likovno izražavanje i razumijevanje kulturne baštine.

Tkanica

Poglavlje "Tkanica" istražuje važnost niti kao osnovnog elementa kulturne baštine u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, koristeći se bogatom poviješću i tradicijom tkanja. Nit je ključan element u stvaranju tekstilnih proizvoda, od odjeće do posteljine i dekorativnih predmeta, a proces tkanja bio je dio svakodnevnog života i kulture. Kroz razne tehnike i materijale, od lana i konoplje do vune, ljudi su stvarali različite tekstilne predmete koji su imali i praktičnu i estetsku vrijednost. Tkanice su bile ukrašene motivima iz prirode i kulture, a njihova izrada bila je visoko cijenjena vještina prenošena kroz generacije. Uvodeći djecu u ove tradicionalne zanate, omogućilo im se da steknu vještine tkanja, veza i pletenja, čime su ujedno razvijali finu motoriku, logičko mišljenje i kreativnost.

Kroz aktivnosti u vrtiću Iskrica, djeca su upoznala razne tehnike rada s nitima, od češljanja vune i predenja, do tkanja na drvenim okvirima i izrade tkanica. Posjeti muzejima, etnoselima i sajmovima omogućili su im da zorno dožive stare zanate, a radionice i suradnja s roditeljima dodatno su obogatile njihovo iskustvo. Djeca su kroz igru i kreativne aktivnosti učila o važnosti kulturne baštine, razvijajući pozitivnu sliku o sebi i svojim sposobnostima. Izradom uporabnih predmeta, poput torbica i posteljine, djeca su primjenjivala naučene tehnike i stvarala originalne proizvode koji su nosili elemente tradicije. Korištenje modernih tehnologija i interakcija s folklornim društvima dodatno su potaknuli njihovu zainteresiranost i kreativnost, čime su bogato obogatili svoje znanje o hrvatskoj kulturnoj baštini.

Glazbala

Poglavlje "Glazbala" pruža fascinantan uvid u tradicionalnu izradu i korištenje hrvatskih narodnih instrumenata, koji su duboko ukorijenjeni u kulturnu baštinu. Gostovanje gospodina Stjepana Večkovića, graditelja glazbala, djecu je upoznalo s raznovrsnim tradicijskim instrumentima poput gajdi, dvojnica, trstenica i tambura. Interaktivna demonstracija sviranja i bogatstvo zvukova omogućili su djeci da dožive autentičnu glazbu iz prve ruke, potaknuvši njihovu znatiželju i kreativnost. Djeca su istraživala instrumente kroz različite likovne tehnike, crtanje, slikanje i modeliranje, čime su izražavala svoja zapažanja i doživljaje glazbenih instrumenata. Aktivnosti su uključivale kaširanje kartonskih modela instrumenata, ukrašavanje ornamenata i stvaranje vlastitih verzija tradicionalnih glazbala, što je omogućilo djeci da razviju finu motoriku, kreativnost i razumijevanje kulturne baštine kroz praktičan rad.

Ovaj pristup omogućio je djeci da kroz igru i stvaralaštvo upoznaju raznolikost hrvatske glazbene tradicije, istovremeno razvijajući svoje likovne i glazbene vještine. Kroz suradnju s glazbenicima, posjete muzejima i etnoselima te radom s različitim materijalima, djeca su dobila sveobuhvatan uvid u bogatstvo kulturne baštine. Proces izrade instrumenata i ukrašavanja potaknuo je njihovu maštu i omogućio im da steknu dragocjeno iskustvo koje će ih vezati uz hrvatsku tradiciju. Ovaj projekt pokazuje kako se kroz praktične i kreativne aktivnosti može djecu uvesti u svijet tradicijske glazbe, razvijajući pritom njihovu ljubav prema glazbi i kulturi.

Uporabni predmeti

Pletarstvo, kao dio pučkog života, obuhvaća izradu i korištenje predmeta od prirodnih materijala poput pruća, šibe, slame i divlje loze. Ovi materijali, koji su se nalazili u prirodi, omogućavali su stvaranje raznih predmeta potrebnih za svakodnevni život, od košara i namještaja do građevinskih elemenata i ograda. Pletarstvo je bilo povezano s načinom gospodarenja i korištenja resursa u prošlim vremenima, a predmeti su imali funkcionalnu i estetsku ulogu u domaćinstvima. Tradicionalni pleteni proizvodi su, osim svoje praktične primjene, predstavljali i kulturnu baštinu te su se izrađivali kroz samouku izradbu kao priručni materijal za svakodnevni život. Danas, iako su neki od tih predmeta modernizirani, još uvijek zadržavaju svoju autentičnost i tradicijsku vrijednost.

Glagoljica

Glagoljica je najstarije slavensko pismo, za koje se vjeruje da ga je kreirao sveti Ćiril, poznat kao Konstantin, s bratom Metodom, kako bi širio kršćanstvo među Slavenima. Braća su preveli najvažnije crkvene knjige na glagoljicu, što je omogućilo širenje pismenosti. Pisari, često redovnici, koristili su glagoljicu za pisanje crkvenih i drugih tekstova, noseći sa sobom sav potreban pribor. U srednjem vijeku, glagoljica je postala prepoznatljiva u hrvatskim područjima s karakterističnim uglatim slovima. Najpoznatiji spomenik glagoljice u Hrvatskoj je Bašćanska ploča, iz 1100. godine, pisana starohrvatskim jezikom. Skupina 'Maslačak' koristi glagoljicu u okviru programa održivog razvoja, fokusirajući se na ekološku osviještenost i multikulturalnost, pružajući djeci prve informacije o počecima pismenosti na našim prostorima kroz posjete muzejima i različite kreativne aktivnosti.

Zaključak

Analiza knjige "Hrvatska kulturna tradicija i dječje likovno stvaralaštvo" pokazuje kako duboko ukorijenjena kulturna baština Hrvatske može služiti kao inspiracija i temelj za kreativno izražavanje djece. Autorica Jasna Lisac uspješno prikazuje kako elementi tradicionalne hrvatske kulture, poput glagoljice, mogu biti integrirani u suvremene pedagoške metode, obogaćujući dječje obrazovno iskustvo i potičući razvoj njihove kreativnosti. Kroz raznolike likovne tehnike i aktivnosti, djeca, ne samo da uče o kulturnoj baštini, već i aktivno sudjeluju u njezinom očuvanju i interpretaciji. Programi koji se fokusiraju na održivi razvoj, ekološku osviještenost i multikulturalnost dodatno osnažuju djecu, pružajući im alate za razumijevanje i valorizaciju kulturnih vrijednosti. Posjete institucijama poput HAZU-a i praktične radionice, dodatno motiviraju djecu i omogućuju im da na osoban i kreativan način istražuju i interpretiraju kulturno nasljeđe. Zaključno, knjiga potvrđuje važnost kulturnog obrazovanja u ranoj dobi te pokazuje kako integracija kulturnih elemenata u odgojno-obrazovni proces može obogatiti dječje iskustvo i potaknuti ih na daljnje istraživanje i stvaralaštvo.