Koje je boje sloboda?

Autorice: Antonija Balić Šimrak, Mirjana Bakotić i suradnice iz Dječjeg vrtića Dubrovnik, Golden Marketing, Zagreb, 2021.

Knjiga "Koje je boje sloboda" dokumentarni je prikaz istoimenog projekta koji je s provedbom započeo u svibnju 2020. godine, kao dio edukacije odgojitelja Dječjeg vrtića Dubrovnik o poticanju likovnog izražavanja kod djece i osmišljavanju likovnih aktivnosti,. Knjiga je tako nastala u suradnji s Dječjim vrtićem Dubrovnik koji broji oko 1700 djece i 340 zaposlenika (odgojitelja, stručnih suradnika i tehničkog osoblja).

U potrazi za temom na kojoj bi se projekt temeljio autorice knjige i njihove suradnice odlučile su, vrlo brzo, da će to biti - sloboda. Sloboda je kao pojam čvrsto vezana za Dubrovnik (Libertas, Himna slobodi), koji joj je, ne samo posvetio svoje najpoznatije stihove, nego je ovaj grad, nekadašnja republika, slobodu zaista i u praksi štovao kao najveću vrijednost, i za pojedinca i za društvo u cjelini. Nije na odmet ovdje spomenuti da je Dubrovačka Republika prva u Europi zabranila ropstvo (i trgovinu ljudima); bilo je to 27. siječnja 1416. godine, što znači da je Dubrovnik ukinuo ropstvo više od 400 godina prije SAD-a. I u ostatku Europe ropstvo je potrajalo sve do početka 19. stoljeća, iz čega se može jasno vidjeti koliko je Dubrovačka Republika bila u tom pogledu ispred svog vremena i koliko je sloboda građanima Dubrovnika oduvijek bila važna.

"Taj je pojam vezan za grad Dubrovnik na mnogo razina — ponajprije povijesnoj jer je Dubrovnik simbol oslobođenja koje je ponosno izborio još u 10. stoljeću; no sloboda je duboko ukorijenjena u mentalitet stanovnika toga grada pa se njihov ponos i dostojanstvo mogu osjetiti u svim situacijama i prigodama", navodi se u uvodnom dijelu knjige.

Ova poveznica Dubrovnika i pojma slobode ima snažno simbolično značenje, što će svakako uvelike doprinijeti da se svi uključeni u projekt, a ponajprije djeca, još čvršće povežu s aktivnostima projekta i da intenzivnije dožive pojam slobode i intenzivnije o njemu promišljaju.

Pojmu slobode u projektu je dodan pojam boje, pa je projekt započeo promišljanjem o tome koje bi sloboda bila boje, da ima boju. Iako je riječ o apstraktnom poimanju slobode, zanimljivo je da ipak, čini se, svi dijelimo neko zajedničko – kolektivno apstraktno – poimanje slobode jer je većina djece odabrala plavu boju. Koliko se može činiti da je to neobično, s druge strane možda i nije, jer je plava boja, boja neba, boja mora, ukratko, boja prostranstava, plavetnila koje nas okružuje i koje budi osjećaj slobode u čovjeku. Ova asocijacija iskorištena je da se pojmu "plave" slobode pristupi tako da se likovno izražavanje shvati kao nešto čime se može iskoračiti iz poznatog i krenuti u istraživanje, upravo onako kako se čovjek zaputi morem ili nebom.

Imajući to na umu, promišljanju likovnih aktivnosti s djecom autori knjige pristupili su naglašavajući slobodu, slobodu u izboru slikarskih postupaka, u odabiru materijala i tehnika, inicirajući ono što se do sada nije koristilo, i pomičući granice poznatog prema nepoznatom, još neistraženom. A sve to, taj proces istraživanja pojma slobode kroz likovnu umjetnost, opisano je, kroz tekst i mnoštvo fotografija u ovoj knjizi.

Nakon Predgovora i Uvoda, trećim poglavljem, pod naslovom "Sloboda slikarskog izraza" započinje središnji dio rada u kojem se sloboda istražuje i prikazuje kroz likovnost. Autorice ovog poglavlja su Mirjana Bakotić, Mihaela Matijević, Patricija Stojanović, Marija Violić, Katarina Bošković, Ivana Špero i Anica Tomić. Na početku se definira pojam slobode, a potom se ona povezuje s načinima na koje dijete djeluje, odnosno, naglašava se kako djeca po svojoj prirodi jesu slobodna jer (još uvijek) nisu ograničena društvenim i drugim normama i više od odraslih slušaju svoj unutarnji glas i poriv, ne opterećujući se eventualnim neuspjehom ili pogreškama, a upravo to djeci omogućuje slobodu da rade ono što žele. Ovako je to lijepo objašnjeno u knjizi: "Snažna motivacija kojom se djeca upuštaju u aktivnosti pomaže im da se ugodno osjećaju čak i kad stvari ne idu najbolje. Tako su djeca u situaciji da stvaraju nove ideje, da se osjećaju slobodnima da rade kako žele jer se ne boje pogrešaka i poništavanja vlastitih ideja".

Stoga je na odraslima, a posebno na odgojiteljima (i roditeljima) da slijede taj dječji impuls, instinkt, tu sloboda pokreta i djelovanja, i ne samo da slijede, nego da djetetu omogućuju takvo djelovanje, da ga u njemu podržavaju i da ga ohrabruju i potiču. To je najvažnija poruka ovog poglavlja.

U četvrtom poglavlju, pod naslovom "Istraživanje bojom i tehnikama" (autorice su Nikoleta Rikalo, Martina Franičević Feregja, Vedrana Ledinić i Andrea Radulović) naglašava se koliko je važno da okruženje u kojem dijete raste i razvija se bude za njega poticajno, kako bi dijete moglo nesputano istraživati svijet oko sebe. Ističe se kako likovne aktivnosti potiču sposobnost koncentracije kod djeteta, usmjeravanja pažnje, ali i opuštanje organizma, lučenjem hormona sreće i dr. Posebno je korisno kada se kroz likovni proces eksperimentira i istražuje, jer to osnažuje kreativnost, maštu i sposobnost inovativnosti kod djece.

Također, likovni proces koristan je u radu s djecom koja imaju poremećaje senzorne integracije. "Korištenje multimodalnih likovnih aktivnosti, tj. kombiniranje crtanja, slikanja i moduliranja u radu s djecom, posebno onom s poremećajima senzorne integracije, ima najbolji učinak jer se tako stimuliraju istodobno i vizualna i taktilna osjetila, te se razvija percepcija prostora", ističe se u tekstu. Tehnike koje su istražene u ovom poglavlju su kolaž i asamblaž,

U petom poglavlju, "Pop-art – Umjetnik kao poticaj" (autorica Ive Podlešek i Anite Jasprice) istraženo je likovno razdoblje pop-arta, s obzirom na to da je ono u svojoj suštini prava manifestacija slobode, odnosno eksperimentiranja i istraživanja koje ona podrazumijeva. Djeci je predstavljen umjetnik Andy Warhol koji je poznato upravo po pomicanju granica u likovnoj (ali i konceptualnoj) umjetnosti. Ova je aktivnost povezana s karnevalom u Dubrovniku koji je također manifestacije slobode, a same maske su pravi umjetnički izraz. Djeca su se maskirala u Andyja Warhola, i tako se multipliciranjem "malih Warhola", prikazala suština Warholove ideje "slobode kopiranja i recikliranja istog motiva do unedogled".

U sklopu ovog poglavlja opisana je i tehnika monotipije koja je istražena u okviru ove aktivnosti, zatim su se djeca bavila autoportretom i pojmom simetrije, fraktalima…

Također je djeci predstavljen i suvremeni umjetnik Keith Haring, čija je umjetnost produkt ulične kulture New Yorka. "Djeca su na njegove radove reagirala baš kako smo i pretpostavile: prepoznala su ih kao bliske i poznate", navodi se u tekstu. Također, poanta je bila i da djeca shvate da umjetnost nije samo ono što je u muzejima i galerijama, već da se umjetnost nalazi svugdje oko nas, pa tako i na ulici. Umjetnost se može stvarati svugdje, i na betonu jednako kao i na slikarskom platnu, sloboda izražavanja podrazumijeva i slobodu odabira materijala, i upravo u tome i jest bit slobode. To je veoma važna poruka koja je ovdje poslana.

U šestom poglavlju, "Dijete i muzej" (autorice su Evgenija Matović, Fani Kitin, Renata Lazar, Tanja Perović, Ana Portolan i Ivona Šimunović) opisano je kako su se djeca upoznala s prostorom, konceptom i ulogom muzeja u umjetnosti. Djeca su u sklopu radionice u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik izrađivala svoja "mala" umjetnička djela, prepoznavajući i primjenjujući razne likovne tehnike, od crtanja i slikanja do kiparstva. Djeca su također pobliže upoznala pojam plošne kompozicije, i u sklopu toga djela Pieta Mondriana, te trodimenzionalne kompozicije, a tom su prilikom djeca izrađivala kompozicije od neoblikovanih materijala koje su prethodno sakupljali.

U sedmom poglavlju pod naslovom "Boje prirode – land art" (autorice su Antonija Balić Šimrak, Marija Violić, Katarina Bošković, Anita Jasprica i Iva Podlešek) djeci je predstavljen koncept land arta, umjetničkog pravca i discipline koji podrazumijeva likovne intervencije u prirodi, i koji je zapravo ujedno i konceptualna umjetnost, kao i performans. Upravo zbog toga je land art veoma koristan u radu s djecom, a ujedno je i način likovnog izražavanja koji zaista u manifestira pojam slobode u svoj njezinoj punini. Djeca su najprije "vježbala" land art u zatvorenom, tako što su na velikoj papirnatoj podlozi slagala materijale kako bi prikazala prirodu – drveće, voće, tlo… Potom su svoj land artpreselila na igralište gdje su svojim likovnim djelima intervenirala u prostor, a nakon toga, aktivnosti su se preselile u prirodu, i to u Arboretum Trsteno, gdje su djeca na tlu oblikovala portrete od plodova prirode, odnosno lišća, graničica i sl.

Ovim aktivnostima i ovakvim pristupom djeci omogućeno je da "spontano usvajaju likovni jezik, susreću se s tonovima boja, crtama, plohama i teksturom". Nadalje, "gradeći motiv na plohi kombiniraju, variraju, komponiraju i stvaraju harmoniju s prirodom u prirodi".

Nakon ovih poglavlja na kraju knjige dodana su i poglavlja s vrlo korisnim informacijama, koje će ponajprije biti korisne odgojiteljima, ali zapravo i roditeljima i svima onima koji rade s djecom. Tako se najprije u osmom poglavlju navode tehnike i stilovi koji mogu poslužiti kao inspiracija. To su sljedeće tehnike: action painting, asamblaž, performans, land art, tye dye, batik, recikliranje papirne pulpe, kolaž, tkanje, mekana skulptura, monotipija, papirmaše, intuitivni crtež, art journaling, pečatni tisak, makete, kombinirane tehnike, suhi pastel. Nakon devetog poglavlja u kojem se navode sudionici u projektu, u desetom poglavlju navode se i preporuke za literaturu koja se bavi tematikom likovnosti u ranoj i predškolskoj dobi.