Razvoj likovnosti u ranoj i predškolskoj dobi

2024-11-06

 Antonija Balić Šimrak i suradnici iz dječjeg vrtića Izvor i DV Špansko, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2016.

Knjiga "Razvoj likovnosti u ranoj i predškolskoj dobi" nastala je u sklopu istoimenog projekta, a u okviru kolegija "Istraživanje dječjeg likovnog stvaralaštva" dr. art. Antonije Balić Šimrak na diplomskom studiju Ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja Učiteljskog fakulteta u Zagrebu (akademska godina 2015./2016.). Uz Balić Šimrak, koja i autorica i urednica knjige, ostali autori tekstova u knjizi su i Katica Ardalić, Helena Burić, Krešo Tomljenović i Dinka Žuvela. Ispod naslova knjige navedene su likovne tehnike koje se posebno istražuju, a to su performans, action painting, mekana skulptura i grafika. Cilj knjige, i navedenog projekta je, kako u predgovoru knjizi navodi doc. art. Anita Parlov, istražiti rano dječje stvaralaštvo, ponuditi djeci nova likovna iskustva, ponuditi studentima kvalitetna dodatna znanja te pomoći u nastojanju da se u vrtićima provode "dobro osmišljeni i kvalitetno pripremljeni projekti".

Navedeni projekt obuhvatio je osmišljavanje različitih aktivnosti vezano za likovno izražavanje (ukupno 24 aktivnosti) koje su provedene u Dječjem vrtiću Izvor i Dječjem vrtiću Špansko u Zagrebu. Kao što je spomenuto, projekt je namijenjen i djeci i studentima, koji ovim putem mogu naučiti nove načine oblikovanja i istraživanja u likovnoj umjetnosti. Dodatnu težinu projektu dala je aktivnost dokumentiranja procesa osmišljavanja i provođenja projekta. Taj se je proces bilježio fotografijom i kamerom (fotografije su dostupne u knjizi). Dakle, u fokusu zanimanja autora projekta i knjige su stvaralački proces i smjer u kojem će se aktivnosti razvijati – autori nisu unaprijed znali kojim će se putem koja aktivnost nastaviti.

Istraživanje je provedeno u nekoliko etapa. Najprije su provedene aktivnosti i prikupljeni su materijali. U drugoj etapi prikupljeni su materijali pregledani, obrađeni i raspoređeni u neku od četiri skupine, koje su spomenute, a koje se odnose na pojedinu likovnu tehniku koja se koristi (i istražuje), a to su: performans, mekani materijali u kiparskom oblikovanju, action painting (akcijsko slikarstvo) na velikom formatu i grafika kao igra. To su ujedno i rezultati istraživanja. Nakon što su grupirani izvori informacija, napravljena evaluacija, projekt je završen zajedničkim promišljanjem i refleksijom. "Ova knjiga neka posluži kao primjer modela kojim se u ranoj i predškolskoj dobi može pristupiti istraživanju likovnosti, uz svijest o tome da postoje još brojni modeli – oni već poznati i oni koje ćemo tek otkriti", napisala je u uvodnom dijelu knjige autorica Balić Šimrak. Također, u uvodnom dijelu svoj su osvrt na projekt dali i predstavnici dječjih vrtića koji su bili uključeni u projekt: ravnateljica dječjeg vrtića Špansko Katica Ardalić, ravnatelj dječjeg vrtića Izvor Krešo Tomljenović, pedagoginja dječjeg vrtića Špansko Helena Burić i pedagoginja dječjeg vrtića Izvor Dinka Žuvela.

Knjiga se sastoji od četiri cjeline, svaka od njih istražuje gore navedene likovne tehnike u kontekstu dječje likovnosti. Cjeline (poglavlja) naslovljena su kako slijedi:

- "Performans i dječje likovno stvaralaštvo"

- "Mekani materijali u kiparskom oblikovanju"

- "Action painting i veliki format u dječjem vrtiću"

- "Grafika kao igra u jaslicama".

U  poglavlju, pod naslovom "Performans i dječje likovno stvaralaštvo", istražuje se i opisuje spajanje performansa, koji spada u konceptualnu umjetnost likovnog stvaralaštva. Ove dvije različite vrste izražavanja i stvaranja mogu se vrlo jednostavno ispreplesti, uklopiti, nadopunjavati, i to je odlično prikazano u knjizi. Korištena je body artmetoda koja je posebno prikladna za dječji uzrast jer djeca koriste svoje tijelo i kao alat za likovno stvaranje i kao podlogu i kao medij za izražavanje osjećaja. U knjizi se o ovoj tehnici navodi sljedeće: "Djecu putem performansapotičemo da istražuju prostor, svoje tijelo u prostoru, da eksperimentiraju s ritualima, da uvuku svoje prijatelje u proces. Performativni čin traži potpunu slobodu u izvedbi i zahtijeva kreativno promišljanje koje donosi nepredvidive ishode. Među djecom predškolske dobi jasno su uočljivi pojedinci kojima je konceptualno promišljanje vrlo blisko, često se udružuju u timove u kojima postave temeljni koncept (formiraju ideju), a druga djeca postaju izvoditelji."

Opisuje se, dalje, kako je performans odlično poslužio kao način da djeca upoznaju i istražuju interdisciplinarnost i pomicanje granica, koje se najčešće očituje u izlaženju iz okvira neke tehnike ili u spajanju više tehnika likovnog i neke druge vrste izražavanja. U knjizi se navodi kako je naglasak, ipak, u ovoj aktivnosti bio na pokretu, na tijelu u pokretu, a likovna je umjetnost tu služila više kao nadopuna, no i dalje je njezina uloga bila ključna. Likovna umjetnost i inače je najčešće jedan od ključnih aspekata performansa i konceptualne umjetnosti u cjelini.

Opisuje se i sudjelovanje djece u kazalištu sjena, gdje se ona poigravaju s pokretima svojih tijela koja bacaju sjene, zatim se opisuje i izvođenje performansa na šumskoj stazi, gdje su djeca za likovno oblikovanje mogla koristiti različite oblike i materijale koje su pronašla u prirodi te izvođenje aktivnosti pomoću glazbe, u koju je također uklopljeno likovno izražavanje, i dr.

U  poglavlju, pod naslovom "Mekani materijali u kiparskom oblikovanju" opisuju se aktivnosti koje su uključivale igranje s različitih podatnim (mekanim) materijalima od kojih su djeca izrađivala razne oblike i predmete. Ističe se važnost ove vrste igre za djecu jer rad s mekanim materijalima omogućuje djetetu spontanost i slobodu u istraživanju tog materijala i njegovih mogućnosti te se posebno naglašava "iznimno velik potencijal rada s mekanim materijalima u odgojno-obrazovnom procesu".

Dok oblikuju mekane materijale i stvaraju mekane skulpture, kod djece se potiče taktilnost, kreativnost, mašta, inovativnost. Sve to je potrebno da bi se iz neke nedefinirane mase stvorio smisleni oblik. Također, knjiga donosi i zanimljivu perspektivu vezano za način na koji djeca doživljavaju mekane materijale. Naime, s obzirom na to da su djeca zapravo okružena takvim materijalima – dekicama, plišanim igračkama i drugim mekanim igračkama, moguće je da ovi materijali za njih predstavljaju sigurno okruženje, odnosno da im donose mir, toplinu, nježnost.

"Izrada mekanih skulptura i objekata snažno podupire spoznajni razvoj i senzomotoriku te je za svakog odgojitelja uputno upustiti se u takve aktivnosti koje će im donijeti svjež pristup likovnom stvaralaštvu s djecom i ohrabriti ih na daljnje eksperimentiranje s materijalima", ističe se u knjizi. To je od posebne važnosti kada se uzme u obzir da odgojitelji stalno traže nove materijale koji će djeci biti zanimljivi i poticajni, pa se mekani materijali nameću kao idealno rješenje jer su lako dostupni, raznovrsni, jeftini i igra s njima za dijete praktički ne nosi nikakve rizike, odnosno rizici od ozljede i sl. minimalni su.

U poglavlju, pod naslovom "Action painting i veliki format u dječjem vrtiću" bavi akcijskim slikanjem, koje je na neki način suprotnost od rada s mekanim materijalima koji su opisani u prethodnom poglavlju. Naime, akcijsko slikanje je dinamično, uzbudljivo, to je spoj intenzivnog pokreta i slikanja. Zbog toga se ova tehnika često smatra terapeutskom, kako se ističe u knjizi, jer omogućuje "spontano oslobađanje emocija pri čemu nastalo djelo daje svojevrsnu mapu podsvijesti onoga koji ga je stvorio te pomaže u razotkrivanju i zacjeljivanju trauma, frustracija i loših emocija".

U ovom se poglavlju detaljno opisuje akcijsko slikanje, navodi se kako ono obuhvaća, uz korištenje boje, i raznolike alate za nanošenje boje, kao i najrazličitije tehnike nanošenja boje, od polijevanja, kapanja, do špricanja i dr. Autor može doslovno nanijeti boju na svoje tijelo i potom se "baciti" na slikarsku podlogu, a zajednički nazivnik svim tim tehnikama je to da su energične, dinamične, spontane, može se reći i intuitivne, nepromišljene, u prvom je planu sloboda pokreta, impuls, igra, iskorak, izraz… Zbog toga je podloga na kojoj se stvara umjetničko djelo najčešće velikog formata, što je zanimljivo vidjeti kako funkcionira u kontekstu vrtića.

U knjizi se posebno ističe kako ova tehnika ima značajnu ulogu u utjecaju podsvijesti na stvaralački proces, odnosno na samo stvaranje, na trenutak stvaranja. Smatra se da u ovakvoj vrsti slikanja podsvijest zapravo ima ključnu ulogu i da ona generira i pokrete i odabir alata, boja, metoda, dinamike i dr. Stoga se djela koja nastanu u ovoj tehnici mogu smatrati svojevrsnim psihološkim zapisom, odnosno zapisom autorova stanja uma. Bez obzira na to koliko u toj tvrdnji (ili pretpostavci) ima istina, činjenica je da ovakav način slikanja ima iznimno pozitivan učinak na autora, i to trenutno, stoga se preporučuje tehniku akcijskog slikanja više koristiti u vrtićima. Također se u knjizi ističe kako "odgojitelji često svjedoče o pozitivnom učinku takvih aktivnosti upravo na djecu koja pokazuju najveći stupanj uznemirenosti i agresije" te da kod takve djece nakon slikanja ovom tehnikom "nastupa vidljivo smanjenje takvih osjećaja".

Autorica knjige naglašava da kada se aktivnosti akcijskog slikanja provode u dječjem vrtiću da se time djeci omogućuje stvaralački proces koji je iznimno uzbudljiv za njih, a ujedno im omogućuje i veliku razinu spontanosti i, možda ono najvažnije, omogućuje im veliku slobodu istraživanja. Istovremeno, za odgojitelje ova tehnika, ističe se u knjizi, proširuje mogućnosti korištenja različitih alata i materijala za slikanje

U poglavlju, pod naslovom "Grafika kao igra u jaslicama" opisuje se i istražuje korištenje grafičkih tehnika u igri i radu s vrtićkom djecom. U ovom slučaju, grafički postupak, kako ga definira autorica, podrazumijeva "otiskivanje određenog motiva na podlogu uz posredovanje matrice", što djeca vrtićke dobi vrlo lako uče. Matrica koja se otiskuje može biti gotovo pa bilo što – od listova biljki i dijelova tijela (dlanovi, stopala) pa sve do posebno izrađenih šablona. Korištenje matrica može biti igra samo po sebi, a može se kombinirati s ostalim tehnikama, onima koje su već navede u knjizi, ili nekim drugim. No, ono po čemu je ova tehnika možda najviše posebna je to što najviše uključuje tehnički rad, ponajprije za izradu matrice, ali i za njezino adekvatno korištenje, odnosno, uključeni su matematički pojmovi i sl., pa je, kako se ističe u knjizi, ova tehnika jako korisna i za kognitivni razvoj djeteta (uz to što razvija i likovnost). Također, ova je tehnika posebna i po tome što iziskuje vrlo visoku razinu timskog rada, što je još jedna od prednosti kada je riječ o razvoju raznih vještina kod djece, u ovom slučaju socijalnih i komunikacijskih.

Velika prednost ove tehnike, a to je ono što je u ovom poglavlju i u fokusu, je njezina primjenjivost za igru i rad s vrlo malom djecom, djecom u jaslicama, jer im omogućuje stvaranje likovnog djela otiskivanjem predmeta, što je jako korisno s obzirom na to da djeca te dobi još uvijek sama ne mogu crtati, slikati i sl. "Iako se to na prvi pogled čini prezahtjevnim za ranu dob, upravo među najmlađima grafika doživljava najslobodniji pristup, dajući djeci priliku da se igraju otiskujući svoje prve figurativne oblike koje sami još ne mogu nacrtati, naslikati ili modelirati. Tako "bebe" stvaraju čaroliju svojim ručicama", ističe se u knjizi.

Knjiga donosi vrlo neposredne i nadasve praktične savjete o tome kako poticati likovnost kod djece i kako im omogućiti da se što bolje izražavaju kroz likovno stvaranje. Može se reći da knjiga proširuje vidike, pokazujući kako se pomiču granice kada je riječ o tehnikama slikanja, alatima, metodama i materijalima koji se koriste inače u vrtićima. Uz teorijsku podlogu u kojoj se opisuju različite likovne tehnike, knjiga je i bogato opremljena fotografijama što joj daje dodatnu vrijednost.